NVO Savez udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju 'Naša inicijativa' Podgorica

Osobe s invaliditetom – lideri u pčelarstvu

Savez udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju “Naša inicijativa” iz Podgorice u predpristupnom razdoblju ulaska u Evropsku uniju načinio je, i dobio projekat „Osobe s invaliditetom – lideri u pčelarstvu“. Pritom me je putem internetskih veza udruženja osoba s invaliditetom, pčelarskih udruženja i časopisa, prepoznao kao „đokera“ i predložio mi saradnju u tom projektu.

Prihvatila sam to kao izazov jer invalidnost, pčelarstvo, apiterapija  i poučavanje je moje životno iskustvo. Dapače, tema pčelarenja kao terapije za osobe s invaliditetom sadržaj je moje knjige i tema znanstvenog rada prvoga na tu temu na svijetu.

Taj vrlo složeni zadatak, zadan projektom sam podijelila u tri teme

1. Pčelarenje kao terapiija za osobe s invaliditetom i pomagala – kako pčelariti može svatko.
2. Pčelinja zajednica – bez pčela nema života
3. Pčelinji proizvodi - funkcionalna hrana u apiterapiji

Izazov je to bio za mene zato što su moji „učenici“ u tom projektu bile osobe raznih invaliditeta, školovanja, pola, koji su svi dobili po 10 pčelinjih zajednica bez imalo znanja o pčelama i pčelarenju. Pedagoško- metodičkim postupkom tu teškoću sam prevazišla spuštajući nivo nastave na vrtićki nivo tako da znanja budu jasna i dostupna i prisutnoj djeci ometenoj u razvoju i fakultetski obrazovanim osobama.

Pritom su mi pomogli i projektni tim „Naše inicijative“  i lokalni mentor pčelarske prakse, u ovom projektu, gospodin Velizar Cimbaljević   u prikupljanju nastavnih pomagala, kojima smo prikazali ono o čemu se govori.

Tako je dječak Filip načinio sirup za prihranu pčela od čaše vode i čaše šećera, a iz „razreda“ se čuo sretan usklik :“A to je znači otopina sirupa 1:1“. Za mene je to bio sretan znak da su svi razumjeli; da se mijenja klima, da nema dovoljno i u pravo vrijeme hrane za pčele i da ih se treba i kako u nuždi prihraniti.

Druga je osoba također ometena u mentalnom razvoju u recikliranju spirina (ostaci od pranja) meda i vode sa gljivicama i saća s polenom načinila mješavinu od koje će za godinu dana nastati vrlo cijenjen i ljekovit ocat od meda. Tu se pojavio drugi problem nerazumijevanja sličnog jezika. Zajedno smo zaključili kako ocat=sirće za kojeg su svi dobili recept i gljivice da  ga po želji sami načine.

Djevojčica ometena u razvoju je dobila zadatak da svima podijeli spomenute recepte, upute za dodavanje matica u pčelinju zajednicu i publikaciju Bonton  - za bolje razumijevanje osoba s invaliditetom poklon Udruge za promicanje istih mogućnosti iz Zagreba. Roditelji su procijenili da je to pretežak zadatak za nju, no ona ga je izvršila i od sviju dobila pljesak. Takođe  je od satnih osnova načinila kreaciju cvijetića  - svjećice od pčelinjeg voska za koju je dobila divljenje i predstavnice Zavoda za zapošljavanje Crne Gore gospođe  Mire Vuković. Zavod kao ustanova prati ovaj hvale vrijedan i funkcionalan projekat koji osvještava da pčelariti može svako u osobnom izboru da mu pčelarenje bude zanimanje, hobi ili apiterapija u poboljšanju kvaliteta života, a pčelinji proizvodi funkcionalna hrana.

Na upit iz Zavoda za zapošljavanje može li pčelariti svako ponovili smo PP prezentaciju gdje sam prikazala Zebrića, na Facebooku nadimkom omiljenog hrvatskog pčelara sa Daun sindromom koji sestri pčelarici sabija užičava i uvoštava okvire, pčelinje zajednice čisti od voska i propolisa, i radi sve tehničke „kućne“ poslove za koje bih ja dala bogatstvo da mi ih u mom pčelarenju netko radi. Njemu ne treba to bogatstvo. On je za nagradu za svoj rad odabrao čevapčiće na pčelinjaku ili restoranu sa sestrom koja se njime izuzetno ponosi.Zebrić zna i izraziti svoju volju i reći i napisati kad mu je dosta posla.

Praćenje trodnevnog pčelarskog treninga preko slika, filmova i praktičnih radova završio je već spomenuti Filip, dječak sa Daun sindromom.

U ime sviju zahvalio mi se na predavanjima i pokazao da je na svoj način razumio da pčele bez kojih nema života nestaju kao oprašivači zbog promjene klime pa ih treba prihraniti, a zbog dosad nepoznatih razloga „zatvoriti“ u košnice kako ne bi nestajale iz košnice u čuvenom kolapsu pčelinje zajednice i da će ta stečena znanja širiti poučavajući svoje prijatelje.Ta suverena priča izazvala je kod sviju more emocija, a kod mene i suze sretnice zbog ostvarivanja mog cilja u motivaciji pčelarenja i osoba s invaliditetom.

Mr. sc. Jadranka Luketa-Marković